
Koji je put da se zlo koje se događa spriječi. Što se tiče Drage naše, i poslije božićnih i novogodišnjih blagdana, te uskoro islamskih blagdana, još uvijek se ne zna što je ovdje zlo, a što dobro. Ovdje zlo i dobro imaju najmanje tri ili četiri različita značenja. Pa tako, Čovićevu izjavu da Bošnjaci-muslimani žele centralizirati Federaciju BiH oni shvaćaju kao zlu. Nastojanje Bošnjaka-muslimana da se donese Zakon o južnoj plinskoj interkonekciji prema njihovim željama, Hrvati vide kao pokušaj centraliziranja, što on i jest, a Bošnjaci kao mogućnost da oni vladaju „svojom“ državom. Treća strana, Amerikanci oličeni u veleposlaniku Murphiyu, to vide samo kao finajcijski i globalni interes Amerike, ali Bošnjacima-muslimanima to nije jasno.
Zaključke NSRS, da se Dodik ne odaziva Sudu BiH te da se blokira rad u svim tijelima BiH od strane srpskih zastupnika dok se ne okonča ova farsa od suđenja Dodiku za nepoštivanje Schmidtovih odluka, Bošnjaci-muslimani vide kao udar na „njihovu“ državu, Srbi to suđenje kao udar na Srbe i na RS. Ono što bi, da nije jadno bilo zanimljivo jest tvrdnja sve četiri dominantne politike u BiH kako oni drugi krše Dayton, a ne oni. Prava istina je da svi tom daytonskom sporazumu prilaze kao švedskom stolu, ono što im u datom trenutku odgovara uzeli bi, a za što ne bi, optužuju preostale tri strane. Kad govorim o četiri strane, četvrta strana je međunarodna zajednica, prije svih Amerika i Engleska te članice EU, Njemačka i Francuska i pomalo Rusija. Zaključke NSRS Bošnjaci-muslimani vide kao pokušaj rušenja ustavnog poretka BiH pa zbog toga vrše pritisak na Tužiteljstvo BiH i međunarodne dužnosnike da sankcioniraju srpske dužnosnike i institucije. Ono što je svake godine aktualno jest proslava Dana RS. Bošnjacima-muslimanima je ta proslava trn u oku, pozivaju se na presude Ustavnoga suda koji je taj Dan proglasio neustavnim. Ovdje treba znati sljedeće; bilo koji dan u godini da NSRS proglasi Danom RS i da ga obilježavaju, Bošnjaci-muslimani bi to progasili udarom na „njihovu“ državu BiH i tražili od međunarodne zajednice da to spriječi. Promatraču sa strane nameće se pitanje; Kako netko, pa bila to i Amerika i cijela međunarodna zajednica može spriječiti Srbe, odnosno srpski narod da odustanu od proslave Dana RS!?
Uvidjevši kako međunarodna zajednica, prije svih američka admnistracija na čelu sa Murphiyem, pokušava sankcionirati pojedince, naročito Dodika, Srbi su se dosjetili pa odluke o bojkotiranju rada institucija BiH donsi NSRS. E, sad, kako će to Schmidt sankcionirati NSRS i njene odluke? U tom smislu, naravno ne javno, ali se sa velikom sigurošću može zaključiti da su neki iz međunarodne zajednice, prije svih Schmidt i Murphy, savjetovali Bošnjake-muslimane da Tužiteljstvo BiH zatraži informacije od NSRS glede zaključaka koje ta skupština donosi. To je ohrabrilo „najsirovijeg ministra na prostorima Balkana“, kako ga je nazvao predsjednik Srbije Vučić, Bošnjaka-muslimana Zukana Heleza, inače pripadnika HVO Bugojno u trajanju od nekih sedam mjeseci, da istupi onako sirovo i glupo kako on jedino i zna. Zaključke NSRS vidi kao otvoreni pokušaj secesije te tvrdi da je „srpska nacionalna politika u proteklih tri i više desetljeća promašena, antinarodna, a da se zbog takve politike građani BiH i Srbije nalaze u hodniku euroatlanskih integracija“. Raduje ga zahtjev Tužiteljstva prema NSRS i očekuje, savjetuje Tužiteljstvu, da protiv NSRS pokrene kazneni postupak zbog „Dogovora o činjenju kaznenog djela, „Pripremanja kaznenog djela“, „Napada na ustavni poredak“. Također je pozvao i međunarodnu zajednicu jer se „iskreno nada da ona neće podcijeniti ozbiljnost antiustavnog djelovanja NSRS“. Ako ga pak svi navedeni ne bi poslušali podsjeća da su tu Oružane snage BiH koje će zaštititi državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH“. Da Zukan Helez nije ograničenih intelektualnih mogućnosti znao bi da Oružane snage BiH postoje samo na papiru, znao bih kako bi se, u slučaju da opali samo i jedna puška, te Oružane snage raspale na tri vojske u roku od pet minuta. Njegova suluda tvrdnja, odnosno prijetnja, kako bi u bilo kojem slučaju ugroze države BiH bio angažiran pričuvni sastav vojske, uistinu je ludost nad ludostima. Kako on, ali i neki drugi mogu i zamisliti da bi se Hrvati i Srbi odazvali takvom pozivu!
Osim što je sirovi Bošnjak-musliman Helez zaprijetio Srbima, prijetnju im je uputio i proveo (ne) legalni Schmidt, zabranivši provođenje „spornih“ odluka NSRS! Kako će provesti svoju zabranu, nije objasnio. U tom pogledu treba pogledati satirično pisanje portala Poskok o Schmidtu. Oni koje bi to zanimalo neka malo proguglaju jer nema prostora da vam o tome pišem.
Iako je taktika Bošnjaka-muslimana vidljiva iz aviona, ipak treba podsjetiti na jedan dio te taktike. Kad god se u hrvatskom ili srpskom narodu pojavi, u prvi plan svojim čvrstim stavovima na površinu iskoči neki pojedinac, Bošnjaci-muslimani, prije svega preko svojih udruga „Majke Srebrenice i Žepe“ i drugih, preko bottova koji zastupaju najradikalnije stavove odmah traže da se isti sude za ratne zločine. Najnoviji primjeri su Staša Košarac i Stevandić. Više nego zanimljiva je činjenica da 30 godina poslije rata nitko nije spominjao njih dvojicu i sada odjednom, svi Bošnjaci-muslimani tvrde da su oni zločinci te traže od međunarodne zajednice, Tužiteljstva BiH i drugh nstitucija da ih se osudi, odnosno da se Dodik, ali i svi oni koji poslije njega dolaze, ukloni(e), što bi kazao Senad Hadžifejzović.
I jedno malo podsjećanje o stanju u Dragoj našoj, koju neki nazivaju suverenom državom. Dakle, to je država u kojoj su na optuženičkoj klupi predsjednik RS, premijer Federacije BiH je u zatvoru, optuženi su prvi ljudi OSA-e, prvi ljudi državnoga suda i obavještajne agencije, čelnici ustanva za javno zdravstvo, dobavljači pa i odvjetnici.
Zašto je to sve tako?
U Dragoj našoj skoro smo izbacili Boga iz društva, učitelji se boje učiti djecu o moralu istini i Bogu. Katolici su Advent i Božić pretvorili u konzumerizam. Zabavne emisije na javnim emiterima veličaju nemoral, nasilje i pohlepu. Pobačaj, pravim riječima ubojstvo nerođenog djeteta, nazivamo pravom. Donosimo zakone koji više štite životinje nego čovjeka, prihvaćamo zakone po kojima naša djeca mogu mijenjati spol kad požele i niz drugih loših stvari, da ih ne nabrajam.
I kako onda dalje?
Draga naša, Žepče, 16. siječnja 2025. Anto Marinčić
Komentariši