Pred ove uskršnje blagdane u goste su mi, na nekoliko dana, stigli unuka moga ujaka i njen muž Luka. Kako bi se razumjela ova kolumna pokušat ću u što kraćim crtama pojasniti. Moj pokojni ujak rodom je iz Žepča, još tamo šezdeset i neke završio je fakultet, u vrijeme kada se fakultetsku diplomu nije moglo kupiti na benzinskoj ili dok pjedete ćevape u Travniku. Naravno, tako obrazovan poslom se otisnuo u Banja Luku, na Petrićevcu napravio kuću, da ne kažem vilu. Devedesetih, osjetivši što će se dogoditi sa nekim Srbinom iz Rijeke, točnije sa Viškova, zamijenio je kuću i preselili su se u Rijeku. I tako, u Rijeci se rodila njegova unuka koja se nedavno udala za Luku koji je rođen i odrastao u Rijeci. Luka je fin dečko, ali o stanju u Bosni i Hercegovini skoro da ništa ne zna, a želio bi znati. Prvo ili deseto što sam mu pokušao pojasniti jest da je Bosanac samo zemljopisni opis, dakle da narod Bosanac NE POSTOJI. Kako bi to lakše razumio naveo sam mu primjer da je on uže zemljopisno Riječanin, da sam ja Žepčak itd. Zatim sam mu pokušao pojasniti da građane koji živi u Hercegovini zovu Hercegovcima, bilo da su po narodnosti Hrvati, Srbi ili Bošnjaci. Kako bi to bolje razumio kazao sam mu da bi se skoro svaki Bošnjak rođen u Hercegovini naljutio kada bi ga netko zvao Bosancem, tako i Hrvat i Srbin rođeni u Hercegovini. Potom sam mu pokušao pojasniti zašto u Bosni i Hercegovini ne postoji bosanskohercegovački jezik. Vidjevši da mu to baš i nije jasno kazao sam mu da u Ustavu Bosne i Hercegovine piše da su službeni jezici u njoj hrvatski, srpski i bosanski. Pitao me zašto tri službena jezika pa sam mu pojasnio ono što sam želio da shvati – zato što u Bosni i Hercegovini postoje tri naroda od kojih svatko govori svojim jezikom, svatko ima svoju kulturu. Učinilo mi se kako je počeo shvaćati. Nakon toga me pitao, za neke turcizme, što je muzevir, što je insan itd. Objasnio sam mu kako je to nasljeđe od višestoljetne turske okupacije Bosne i Hercegovine. Budući da je jučer sa suprugom otišao vidjeti Sarajevo pitao me što znače neke bijele kapice na glavama ljudi i brade koje nose, zašto je u Sarajevu, za koje je čuo da je europski grad, toliko pokrivenih žena sa burkom i sa hidžabom. Naravno, morao sam mu pojasniti što je to burka, što hidžab, što je to bijela kapica na glavama bradonja. Kako mu pojasniti da Bošnjaci na taj način žele naglasiti svoju pripadnost islamu ali i svoju spremnost na terorizam. A onda me upitao što se to događa sa nekim državnim udarom, kaže slušao je na vijestima, čitao na portalima.
E, tu mu je bilo skoro nemoguće išta pojasniti.
Pokušao sam sa narodnom – pijan si valjaj se, pokušao sam sa onom – sto puta ponovljena laž postaje istina, pokušao sam mu pojasniti da Hrvati nemaju svoj teve kanal na Javnoj televiziji pa se događa da bošnjački urednici u svoje emisije pozivaju samo Bošnjake, i to one koji će tvrditi da je sto puta ponovljena laž istina, koji će tvrditi da je u Bosni i Hercegovini napravljen državni udar, koji će tvrditi da je sigurnosna situacija ugrožena i na koncu one koji će pozivati na pucanje, na rat. Pitao me, a zašto ne pozivaju hrvatske i srpske analitičare da i oni nešto kažu. Ne znam je li shvatio, ali odgovorio sa mu da ih ne pozivaju zato što bi javnost čula i drugu stranu, da bi čula istinu koja je dijametralno suprotna onoj koju oni pokušavaju podvaliti međunarodnoj zajednci. Nisam mu ni pokušavao pojasniti da su članovi Predsjedništva Drage naše, imali dva suprotna stava u Antaliji, na susretu sa NATO predstavnicima u Bruksellesu, a pogotovu mu nisam ni pokušavao pojasniti zašto ne postoje tri stava jer kako mu pojasniti da Bošnjaci-muslimani, prijevarom, imaju već četiri madnata dva člana Predsjedništva, kako mu pojasnti što je i tko je Sejdo Komšić!? A tek, kako mu pojasniti kakva je to BIR televizija, na kojoj Bakir Izetbegović otvoreno prijeti Dodiku ratom. Kako mladom Luki, rođenom i odraslom u Rijeci, pojasnit da je ta BIR televizija čisto islamska sa radikalnim islamističkim stavovim? Doduše, možda bi on to sve i mogao shvati da deset godina sustavno živi ovdje u Bosni i Hercegovini.
A tek, kako bih mu uspio pojasniti što znači žalba Suda Bosne i Hercegovine interpolu i ponovni zahtjev da se za Dodikom, Stevandićem i Viškovićem raspiše međunarodna tjeralica. Za sada mi je nemoguće imati uvid što su u toj žalbi napisali, ali mi nije jasno jesu li ti koji su pisali žalbu i ponovni zahtjev za raspisivanje interpolove tjeralice razmislili što će se dogoditi ako ih interpol ponovno odbije!? Jer nakon ove žalbe pogotovu će im biti jasno da se radi o političkom progonu. Kako mladom zetu Luki pojasnti da Bosna i Hercegovina nije suverena država jer ima jer rimskog prokuratora, pardon bruksellskog, Schmidta.
O promjenama Izbornoga zakona nisam mu ništa ni spominjao jer to ne razumiju ni mnogi koji cijei svoj život žive u Bosni i Hercegovini. Ne razumiju da još dugo neće biti nove koalicije, ne razumiju da Vukanović neće postati minstar bez da se promijeni Izborni zakon. Zetu Luki nemoguće je pojasniti da Bošnjaci-muslimani NIKADA neće prihvatiti Izmjene Izborniga zakona jer im u tom slučaju pada i teoretska šansa za uspostavu neke samo njihove unitarne „države Bosne“, odnosno da u tom slučaju nema ništa od islamske Bosne i Hercegovine. Zbog svega toga prešli smo na temu Uskrsa i šaranja jaja.
Budući da je u nedjelju Uskrs svim kršćanima želim sretan i blagoslovljen Uskrs, a Luka će treško ikada razumjeti sve ovo. Osim toga sve ove teme svakako će nas zaokupljati još dugo, dugo vremena.
Draga naša, Žepče 18. travnja 2025. Anto Marinčić
