Anto Marinčić: Primitivni Kissinger

“Kissinger se jasno identificirao kao protivnik ideje BiH, a u njegovim stavovima se ogledao u osnovi primitivan pristup baziran na jednoj varijanti “balkanizma” prema kojoj ljudi u BiH nisu sposobni da izađu iz svojih vjerskih okvira, a rat je u osnovi bio vjerski rat kao oni koji su se u Europi vodili do 17. stoljeća.

Jesu li Zapadne zemlje 1991 godine nepromišljeno stvorile BiH kao multietničku državu “putem priznavanja administrativnih granica pokrajina bivše Jugoslavije kao međunarodnih granica” kako je Kissinger pisao 11. rujna u članku “Bosnia: Only just beginning” u Washington Postu?

“Ali u ovom trenutku mi moramo razjasniti svoj cilj. Mi se ponašamo kao da pokušavamo natjerati Srbe da se vrate u mitsku Bosnu koja nikad u historiji nije postojala. Ne postoji bosanski jezik. Ne postoji bosanska kultura. Bosna je administrativna jedinica koja sadrži Hrvate, muslimane, Srbe, vještački stvorena kao dio Jugoslavije i koju su zapadne sile glupo priznale kao državu 1991 godine”, pisao je Kissinger”

U tekstu “America in the Eyo of Hurricane”, od osmi rujna 1996 godine Kissinger je ponovno upozoravao na neodrživost BiH: “Godine 1994. Clintonova administracija je, kako bi zaobišla embargo UN-A na oružje koje nije htjela osporiti, poticala tajno slanje oružja iz Irana u Bosnu. Rezultat je bio da fundamentalistički i teroristički Iran sada ima uporište u Europi… jer sve dok nije stvorena 1992. Bosna nikada nije bila nezavisna država. Iako bosanski nacionalisti tvrde (kao na primjer, ekstremno radikalni nazovi povjesničar, Kurtćehajić, nap.a.) da je oko Sarajeva u 12. i 13. stoljeću postojala cvatuća država, ona sigurno nije imala današnju mješavinu”.

U tekstu-analizi od 22. rujna 1997 godine u “Limits to what U.S can do in Bosnia” Kissinger je upozoravao da su američki ciljevi u BiH nerealni: “Američki pritisak da se provedu odredbe Daytonskog sporazuma mogao bi dovesti upravo do takvog ishoda. Prekid vatre sada vrijedi zbog NATO vojne premoći i zato što se Muslimani, jedina etnička skupina koja traži multietničku državu, naoružavaju u svrhu nametanja onoga što mi tražimo. Budući da su sada već bolje opremljeni, vjerojatno će postići početne uspjehe i nakon toga provesti još jedan krug etničkog čišćenja. U tom trenutku Hrvati bi gotovo sigurno ušli u borbu kako bi spriječili Muslimane da ostvare dominantnu poziciju. A Rusija povijesni zaštitnik Srba, vjerojatno neće ostati pasivna – barem politički”

 U svom osvrtu Klix kaže da je Kissinger pokazao svoje ograničeno i primitivno znanje o društvu te pokušao dokazati nemogućnost postojanja multietničke države. I najvažnji zaključak tog radikalnog bošnjačko-muslimanskog portala je: Većina Kissingerovih stavova nije izdržala sud vremena!

Da pogledamo kakvo je stanje danas, nakon skoro tri desetljeća, jesu li Kissingerova stajališta izdržala sud vremena ili nisu?

Zašto je bošnjačka-muslimanska politička oligarhija dugo opstruirala postavljenje Srbina za načelnika OS? Zašto bi u jednoj multietničkoj državi smetalo da načelnik OS bude Srbin ili sutra Hrvat? Odgovor je jednostavan, ta oligarhija želi islamsku Bosnu(i Hercegovinu), ali se još uvijek to ne usuđuje glasno reći.

Na obilježavanju Dana OS “genijalni” Željko Sejdo Komšić izjavio je: “Imamo na čemu biti ponosni, oni su najbolji segment beha društva”.

Sejdo zbilja nema pojma o zemlji u kojoj živi, no prije će biti da se pravi englez. Samo da jedna puška opali te OS raspale bi se za pet minuta, a vojnici Srbi, Hrvati i Bošnjaci-muslimani počeli bi opet pucati jedni u druge. SVI U BiH OVO ZNAJU, ali se neki prave naivnima.

Policajac Merzuk Aletić, Bošnjak-musliman, trebao je biti ključni svjedok Tužiteljstva BiH protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića, uz Aliju Izetbegovića, kreatore etničkog čišćenja Hrvata Bugojna. Zašto se dan pred svjedočenje ubio?

Zbog strahovitog pritiska od strane Bošnjaka-muslimana da ne otkrije istinu? Nažalost, sada već pokojnom Merzuku Aletiću pisalo se isto. Da se nije ubio, a svjedočio, sigurno bi veoma brzo “poginuo nesretnim slučajem”. Ovako je, po mišljenju radikalnih Bošnjaka-muslimana, sačuvao “obraz” svom narodu i vođi Aliji Izetbegoviću, bez čijeg blagoslova ovaj i drugi zločini nisu mogli proći. Sačuvao je i Selmu Cikotića od najmanje 20 godina zatvora koliko bi dobio za zločine nad Hrvatima Bugojna da je svjedočio. Ovako je Selmo Cikotić osuđen na tri godine zatvora jer je oštetio proračun BiH. Naravno, nakon žalbe koju će njegovi odvjetnici uložiti dobit će najvjerojatnije uvjetnu kaznu.

Toliko o pravu i pravdi te sudovima u ovoj, na silu, državi.

Jasno je da će Hrvati i Srbi danas, a i uvijek, odbacivati pojavu Bosne i Hercegovine kao unitarne države pod bošnjačkom-muslimanskom dominacijom. Budući da su prostori pod kontrolom jednih, drugih i trećih skoro u potpunosti etnički očišćeni logično je postaviti pitanje, kakvog smisla ima nametati nekakvo multietničko društvo. Primjera radi, u Bugojnu je prije rata živjelo više od 17.000 Hrvata, danas ih tu živo najviše 2.500. Ali priča Bošnjaka-muslimana i danas je ista, Hrvati i Srbi su svojom voljom odselili iz Bugojna, Sarajeva, Središnje Bosne. Po njihovu tumačenju ta dva naroda nisu etnički čišćeni od strane istih tih Bošnjaka-muslimana, ali su Srbi i Hrvati protjerali Bošnjake-muslimane tamo gdje su oni u većini. To što Bošnjaci-muslimani ne žele priznati da su sa prostora u kojima su oni u većini skoro u potpunosti “očistili” Hrvate i Srbe, spada u red krajnjeg bezobrazluka jer ne priznati ono što je više nego očito jest bezobrazluk.

Nakon svega poznatog u ovih tridesetak godina postavlja se pitanje tko je primitivan u svom shvaćanju Bosne i Hercegovine, Kissinger ili radikalna bošnjačka-muslimanska politička oligarhija, koja se preko portala sličnih Klix-u obračunava sa mrtvim Kissingerom?

 Ako cilj nije daljnja osveta među etničkim zajednicama, ako se žele izbjeći zaglavljenost u beskonačnim sukobima, a istovremeno se zbog ciljeva velikih sila želi očuvati, bar okvirno, Bosna i Hercegovina kao država, ponovno se vraćam na moj prijedlog USTAVNO-PRAVNOG ustroja Bosne i Hercegovine, kojega sam objavio u knjizi “Ne damo te Lijepa naša Hrvati u BiH” 2011. Samo provedbom Bečkog sporazuma može se ovdje napraviti dugotrajna stabilnost i mir.

“Primitivci iz Bruksellesa”

Oko sedamdesetak raznoraznih likova iz Drage naše otišlo je na sastanak u Brukselles. Iako kratko, mora se priznati, ipak je to lijepo turističko putovanje. Raspoloženje tim turistima nije pomutila ni vijest da Nizozemska neće dopustiti otvaranje pristupnih pregovora Drage naše sa EU dok BiH ne ispuni SVIH 14. uvjeta za otvaranje pregovora. Taj stav Nizozemske zasmetao je jedino Saši Magazinoviću, koji izgleda misli da se njega nešto pita. Tako je naš umišljeni Bosanac-Hercegovac izjavio da Nizozemska ponovno griješi. Jasno je kao dan da je tom izjavom aludirao na nizozemski bataljun u Srebrenici.

U izvješćima sa sastanka u Bruksellesu, rekao bih, prva i najznačajnija vijest koju su kazali na tzv. federalnoj televiziji je ta da je Dodik odustao od izbacivanja stranih sudaca iz Ustavnoga suda! Na srpskim medijima takvu vijest se nije moglo čuti.

Jesu li srpski mediji to prešutjeli ili je Dodik zbilja sam sebi i Republici Srpskoj zabio nož u leđa?!

No, da ovo nakratko ostavimo po strani i pogledamo što su zaključci tog sastanka u Bruksellesu. Na izjave turista iz BiH neću trošiti vrijeme, uglavnom su to one iz priče za prvašiće o pačićima u školi – ništa drugo ne nauči pačurlija ta nego što je i prije znala, bla, bla, bla. Dakle, njihove priče – predansot europskim prioritetima u BiH snažnija je nego ikada, očekuju se veći pomaci, bitno je da razgovaramo o teškim temama, i slične, su priče za pačiće male,bitno je ono što je kazao Olivér Várhelyi.

Njegovu kurtozanu pohvalu napretku u Dragoj našoj, tipa brzo uspotavljanje vlasti poslije izbora itd. mogu kao nešto posebno shvatiti samo ograničeni umovi. Međutim, Várhelyi je bio više nego jasan – Morate ispuniti SVIH 14 uvjeta ako u ožujku želite dobiti zeleno svijetlo za ostvaranje pristupnih pregovora!

Jesu li ovo dobro čuli Dodik i Čović? Jesu li shvatili da im je pružena još jedna prilika da konačno riješe pitanje Ustavnoga suda i Izmjene izbornoga zakona? Nisam baš siguran da su shvatili pruženu priliku, ali su zato Bošnjaci-muslimani itekako shvatili što moraju napraviti. Budući da je Konakoviću i ostalima iz njihove političke oligarhije jasno da se moraju odreći usluga stranih sudaca, koji su do sada uvijek glasovali za odluke koje odgovaraju Bošnjacima-muslimanima, sada su izašli sa tezom da u tom Ustavnom sudu mora biti 50 posto sudaca Bošnjaka-muslimana. Ukoliko bi poslije ovako jasno pružene prilike od strane Bruksellesa Čović i Dodik odustali, prvi od Izmjena Izbornoga zakona, u kojemu bi bilo ugrađeno legitimno predstavljanje, drugi od izbacivanja stranih sudaca iz Ustavnog suda sasvim je sigurno kako to više NIKADA neće uspjeti ostvariti. I ono što je bitno napomenuti, pozivajući Dodika na sastanak u Brukselles EU je, prvo ponizila Schmidta, a drugo, kazala je jasno da nema zabrane političkoga djelovanja Dodiku, čemu su se Bošnjaci-muslimani nadali i radovali.

I na koncu jedna vijest koju u ovim turističkim putovanjiam mnogi nisu zamijetili. Radikalna SDA, Bakira Izetbegovića poslije preuzimanja vlasti u Zeničko-Dobojskom kantonu, uspjela je to i u Unsko-Sanskom. Riđobradi, kako ga od milja zovu polaHko, ali sigurno ostvaruje ono što je najavio poslije ispadanja iz vlasti.