U prošloj, ali i u nekoliko prijašnjih kolumni postavio sam sljedeće pitanje(a):
Po stoti puta postavljam pitanje; Kad će se konačno pojaviti neki pametan i hrabar bošnjački-muslimanski političar koji će reći sljedeće svojim sunarodnjacima:
- Bosna i Hercegovina nije samo naša, Bosna i Hercegovina je jednako država Hrvata i
Srba i nas Bošnjaka-muslimana….
I evo, treba kazati da postoje, ako ne političari, a ono obični ljudi Bošnjaci-muslimani, intelektualci. U PODCASTU s Brezom gostovao je Damir Omerbegović. No, prije nego li prenesem njegova razmišljanja nekoliko riječi o otvaranju graničnog prijelaza na Gradiškoj. Zapravo sve o tom ‘problemu’ kazao je Milorad Dodik:
Most je otvorem privremeno na sto godina!
A sada, evo razmišljanja Bošnjaka-muslimana Damira Omerbegovića:
„Igre od strane Bošnjaka glede otvaranja graničnog prijelaza jesu populističke. Politike u Bosni i Hercegovini nazvao bih politikama inata, jeftine političke igre kojima je cilj spriječiti svaki napredak. Recimo, gospodin Krnjić koji je cijelo vrijeme blokirao otvaranje tog prijelaza u intervjuu na Hayatu kaže kako on samo želi poštivati zakone, a onda je skoro u istoj sekundi prešao na to; ‘Ne možemo mi njima dati da imaju te povlastice, da troše novac, ne možemo mi njima dati da plaćaju Roda Blagojevicha’, što zapravo razotkriva poantu ove bošnjačke politike. Svi mi znamo kako Bošnjaci vide Republiku Srpsku. Neki političari imaju benefite od stvaranja problema kod otvaranja mosta. Vidjeli smo da je EU podržala otvaranje tog graničnog prijelaza, što samo po sebi govori da je EU preko glave tih politikanstava. Meni je, kao Bošnjaku, žao vidjeti kako su mnogi Bošnjaci pozdravjali poteze Krnjića da se ne otvori granični prijelaz. To je jadna situacija glede mentaliteta mog bošnjačkog naroda jer se žele baviti inat politikom prema Srbima. Oni bi vrlo rado dali čitavu Bosnu i Hercegovinu i svu ekonomsku dobit samo zato što se bave inat politikom. Takva politika drži Bosnu i Hercegovinu kao taoca i spriječava je u svakom napretku. Jako je teško predvidjeti hoće li biti još opstrukcija, ali EU je tu jasna i kažem podržala je privremeno otvaranje tog prijelaza i ona će povući potrebne poteze, a vidjet ćemo i što će se izdešavati izborom novog Visokog predstavnika.
U osvrtu na „Lelekice“ (nekim Bošnjacima-muslimanima zasmetali su križevi na njihovim rukama, nap.a.), Omerbegović kaže: „Recimo, bockanje hrvatskih žena u vrijeme osmanskog carstva, (neka vrsta današnjeg tetoviranja, ali ono je tada bilo iz nužde, a ne kao danas iz svrbiguza nap.a.) Bošnjaci, prestanimo se ponašati kao da je hrvatsko stradanje pod Osmanlijama uvreda našem postojanju. Mi, Bošnjaci jednostavno moramo prestati reagirati na svaku kritiku Osmanlija i tog osmanskog perioda kao da je automatski napad na nas Bošnjake. Osmanlijsko carstvo nije bilo naše, bilo je imperija, a imperije nikada nisu bile romantične bajke kakvim ih danas pokušavaju predstaviti pojedini islamistički pseudohistoričarski krugovi. Ako tražimo da drugi poštuju naše historijske traume moramo biti spremni i mi poštovati tuđe. Nevjerojatno je koliko danas ima Bošnjaka koji Hrvatima pokušavaju pojasniti kako njihovi sunarodnjaci nisu patili pod Osmanlijama. Kao da je svako spominjanje osmanskog nasilja ili pritiska automatski nekakva islamofobija… To jednostavno nije ozbiljan odnos prema historiji nego prvenstveno jedna emocionalna propaganda. To bockanje ili sicanje, kako se u mom kraju kaže, vrlo bitno je napomenuti, nije nastalo iz neke folklorne estetike nego iz osjećaja stvarne ugroženosti i potrebe da se sačuva identitet u tim teškim vremenima. Nisu žene teotovirale te križeve zato što im je bilo dosadno…. Bošnjačka postmoderna, kolektivna historijska svijest je da oni sve što se događalo u Bosni prije srednjeg i u srednjem vijeku stavljaju na veliku hrpu i proglašavaju to nekim bošnjačkim dijelom historije. Stvarno je krajnje neozbiljno ponašati se da su Bošnjaci jedini nasljednici te srednjovjekovne Bosne, a prešućivati činjenice da su franjevci čuvali dokumente, kronike, arhive, pismenost i kontinuitet sjećanja na tu bosansku državnost… U toj nekoj bošnjačkoj kolektivnoj svijesti postoji mnogo zabluda na taj period…. Danas Bošnjacima smeta što su ‘Lelekice’ stavile te križeve. Oni smatraju to bocanje napadom na Bošnjake…. Bošnjaci prihvaćaju činjenicu da su prije dolaska Osmanlija bili dio kršćanskog svijeta. Njima smeta to sicanje kao da je to napad na osmansku historiju, zapravo da je to napad na Bošnjake. To je pokušaj pravljenja neke poante da je to pokušaj revizionizma na bošnjačku historiju. Danas Bošnjaci drukčije posmatraju historiju, odnosno koriste je u populističke svrhe. Teško je shvatiti da Bošnjaci slave okupatore Bosne i Hercegovine. (onoga koji je dao odsjeći glavu posljednjem bosanskohercegovačkom kralju, nap.a.)
Bitno je napomenuti da Bošnjaci nisu na ove prostore došli pod osmanlijama, oni su ovdje postojali i prije, vjerjatno se nisu tada zvali Bošnjacima…. Razlog što oni danas slave Osmanlije je zbog toga što su Bošnjaci postepeno prihvatili islam…. Problem je što mnogi nisu znali kako nazvati te muslimane, što uraditi s tim muslimanskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini koji su nastali za vrijeme osmanskog carstva. Zbog toga danas imate puno tih prepucavanja tko je tko. No, svatko ima svoj pogled na to.
O napadima na kardinala Puljića, Omebegović kaže:
„Kardinal Puljić ima pravo iznijeti svoje mišljenje, u potpunosti dajem podršku kardinalu Puljiću. Reakcije koje su uslijedile iz bošnjačkog korpusa su zaista bile odvratne jer su pozvali nadležne institucije da se uhapsi zbog njegovih tzv. antidržavnih aktivnosti i to pokazuje još jednu vrlo, vrlo lošu stvar koja se razvila u bošnjačkom kolektivom prostoru… Bošnjaci Hrvatima u Bosni i Hercegovini uopće ne dopuštaju da oni imaju mišljenje kako bi trebala izgledati Bosna i Hercegvina, kakav će Hrvati imati položaj u njoj. To je pokazatelj kako Bošnjaci gledaju na Hrvate i to se mora spriječiti što prije. Očito je problem u tome što samo mi Bošnjaci vidimo kako bi trebala izgledati Bosna i Hercegovina. To je nešto što se mora spriječiti što prije. Bošnjaci žele dominirati i već dominiraju godinama i to žele nastaviti, već vidimo pozive da se glasa za Kovačevića što također pokazuje da je glavna poanta bošnjačke politike dominacija nad Hrvatima, a poslije i nad Srbima… Ne znam koji je krajnji cilj toga, to je vrlo nesigurna politika, ali karikirat ću; kad mi riješimo Hrvate riješit ćemo se mi i Srba onda ćemo imati unitarnu Bosnu i Hercegovinu u kojoj ćemo mi biti opet begovi. Nažalost ti „intelektualci“ političari danas imaju monopol, trenutno su dominantni u bošnjačkom kolektivu.
Na pojavu karata velike Bosne Omerbegović kaže:
„Kako botovi i islamisti u bošnjačkom narodu odgovaraju na sasvim ozbiljno pitanje Hrvata? Crtanjem nekakvog njihovog imanigarnog, zamišljenog ajaleta halalistana. Nažalost, mora se tako oštro kontrirati takvim njihovim mokrim snovima, jer vidjeli ste, tu su ucrtali i Dalmaciju. Naravno da su to nerealne stvari i jasno da to nije ni ozbiljno, ali pokazuje želju Bošnjaka da dominiraju nad druga dva naroda. Nažalost, ta situacija se nikada ne će u potpunosti riješiti sve dok Bošnjaci imaju mogućnost izabrati Hrvatima člana Predsjedništva. Ne znam kako Hrvati mogu popraviti to stanje. U šali sam jednom rekao da Hrvati izađu i izaberu Bošnjaka kojeg Bošnjaci ne žele.“ (recimo Dževada Galijaševića, nap.a.) „Mislim da je OHR nebitna institucija i trebala bi se ugasiti što prije. Za državu koja kaže da je nezavisna, imati visokog predstavnika je uvreda za zdrav razum. Izjave Bošnjaka da je Schmidt križar koji se bori za Hrvate i HDZ su baš grozne. Vidjet ćemo što će se događati, ali očito postoje pritisci iz svijeta da se Bosna i Hercegvoina uredi, no vrlo, vrlo je neizvijesno kako će to sve izgledati“.
O tome na kakve reakcije nailazi Omerbegović jer govori on što većina Bošnjaka ne želi čuti, kaže: „Dobro je što ima puno različitih mišljenja. Nažalost, većina komentara koje dobivam od Bošnjaka nisu pozitivne, ali primjećujem da ima pomaka u tome da se preispitaju neke stvari u našem bošnjačkom kolektivu. Nažalost, još uvijek se ne možemo riješiti tih islamističkih ideja. Kritiziram ja i druge, a ne samo svoje, međutim zanimaju me prije svega Bošnjaci, moj narod. Ja ne želim kazati loše stvari rade i Hrvati i Srbi jer u tom slučaju nisam ništa napravio, mene zanima prvenstveno bošnjački narod i stupanj na koji smo mi došli trenutno. Želim promijeniti tu retoriku koja je vrlo ružna prema druga dva naroda, jer je to onda loše po Bošnjake. Je ne žlim biti islamist, ali mi je cilj bošnjački narod.
I eto, poštovani čitatelji, ipak među sva tri naroda ove na silu države postoje i oni koji ukazuju na loše stvari kod svog naroda.
Nažalost, privremeno uređivanje Drage naša trajat će, stotinu godina!
Draga naša, Žepče, 22. svibnja 2026. Anto Marinčić
