Odluku Europskoga suda za ljudska prava iz Strasboourga kojom je odbijen zahtjev Milorada Dodika za zaustavljanje primjene Odluke Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, jer „nema pravnog osnova“, bošnjački-muslimanski političari su shvatili kao konačnu pobjedu nad Dodikom. Ono što, ili ne razumiju ili razumiju ali namjerno lažu obične građane Bošnjake-muslimane jest činjenica da je samo odbijen zahtjev da se ne primjenjuje odluka suda o zabrani političkoga djelovanja u trajanju od šest godina i kazni zatvora od godinu dana koju je on već platio, jer zakon propisuje da se to može platiti. Naravno, Dodikova pravna bitka će tek uslijediti na Europskom sudu za ljudska prava i pitanje je hoće li taj Sud kazati kako je odluka Suda Bosne i Hercegovine ispravna ili neispravna. No, rekoh, bošnjački-muslimanski političari su narodu prenijeli „vijest“ da je Dodik definitivno poražen, što naravno nije točno. Jedan od njih, jako ‘pametni’ i do bola sirovi Helez, požurio je ‘poetično’ kazati da je ‘Dodik kancer koji je zarazio Bosnu i Hercegovinu i koji mora biti odstranjen’.
Što je mislio pod tim odstranjen? Možda uklonjen, kako je svojevremeno kazao brat mu po pameti Senad Hadžifejzović, vadeći se poslije te izjave kako pod tim uklonjen nije mislio da ga treba ubiti, premda svi mi znamo da je baš mislio da Dodika treba ubiti. Inače naš, znate već kakav, ministar Zukan Helez bio je u službenom posjetu Pentagonu. Taj svoj posjet, sukladno njegovoj pameti, pokušava javnosti u Dragoj našoj predstaviti kao gotovu stvar ulaska Bosne i Hercegovine u NATO što, naravno nema veze sa stvarnošću.
Još jedan od ‘pametnih’ ministara u Ministarskome Vijeću Drage naše, naš od milja Dino Kartel zbog nekih svojih veza sa narko miljeom, požalio se na (ne)legalnog Visokog predstavnika Schmidta. Veli: ‘Sve me više nervira i Schmidt, šta nije mogao da objasni; da postoji SNSD u vlasništvu Rusije?’. Našem Dini, od milja Kartelu, smetaju i Europljani koji govore, treba vam politička volja. Smeta mu što ti Europljani imaju pogrešnu interpretaciju dešavanja u Bosni i Hercegovini, jer eto, trebali bi imati mišljenje kao on i ogromna većina Bošnjaka-muslimana, budući da misle kako je ispravno samo ono što on i Bošnjaci-muslimani kažu. Za sada o Visokom predstavniku i Europi govori nešto slično kao što govori i Milorad Dodik, ali vjerujte ne će proći puno vremena govorit će o Schmidtu i Europi gore nego Dodik. Moramo sačekati dok on shvati, a to mu, očito malo teže ide.
Ovih dana saznali smo još jednu istinu o događanjima u Dragoj našoj. Naime, član Predsjedništva Drage naše, ljigavi Denis Bećirović pojasnio je, nama neukim da „tokom agresije u Bosni i Hercegovini nisu postojale tri strane“. Svaka mu čast, što nas je podsjetio na činjenicu da je u Dragoj našoj bila trostruka agresija na Dragu našu, jedna od strane Srbije, druga od strane Hrvatske i treća od strane Bošnjaka u Krajini. Dakle trostruka, a ne dvostruka agresija na Dragu našu! Govoreći u Živinicama, na proslavi obljetnice Armije Bosne i Hercegovine nije propustio kazati da je “Armija Republike BiH autentična i herojska oružana sila koja je spasila državu, ljude i čast naše domovine“. To da te Republike BiH nema više od trideset godina je, kao slučajno zaboravio pa je pitanje koju i kakvu je to državu ta Armija spasila.
Kad naš, rekoh već kakav Denis Bećirović tako pohvalno govori o toj Armiji pogledajmo malo kakva je to bila Armija, je li bila baš takva kakvu je pokušava predstaviti Bećirović i ostali Bošnjaci-muslimani.
Izazvan objavom Senije Mahić, Emir Suljagić, direktor Memorijalnga centra Srebrenica izjavi: „Nije 300. bradatih avanturista obranilo BiH nego hiljade naših mladića“! Priču o mudžahedinima u Bosni i Hercegovini smatra plaćenim narativom koji se plaća sa raznih mjesta. No, da ta priča nije plaćeni narativ potvrđuje između ostalih i presuda Sakibu Mahmuljinu i pokojnom Rasimu Deliću, prvom čovjeku tzv. Armije R BiH. Zbog čega je Suljagić imao potrebu broj bradatih svesti na samo 300.?
Na proslavi obljetnice Armije R BiH u Tuzli veličan je Sakib Mahmuljin, onaj koji je odlukom Suda Bosne i Hercegovine osuđen za ratne zločine pa je ni od koga potpomognut, gle čuda, pobjegao u Tursku i tamo uživa na slobodi. Što drugo reći nego da je veličanje ratnih zločinaca kada za proslavu te obljetnice, i to u „multietničkoj Tuzli“ osvanu plakati, slike gdje Mahmuljin i Alija Izetbegović osnivaju 7. muslimansku brigadu u čijem sastavu se borilo, ne 300. nego 1700. mudžahedina koji su počinili strašne ratne zločine prema nekršćanima, Hrvatima i Srbima i to ritualnim odsijecanjem glava i udova zarobljenika. Istovremeno, osude se Srbi za podizanje tri prsta ili za nošenje slike Ratka Mladića, traži se uklanjanje murala Praljka.
No, to je samo dio sustavnoga kršenja odluka Ustavnoga suda.
Što je sa isticajem zastava Republike BiH, što je sa stalnim nazivanjem države Bosna umjesto Bosna i Hercegovina? Što je sa skandiranjem tisuća navijača Bošnjaka–muslimana – ‘Država Bosna’? Hvala ti Bože da se našao netko, tko je, konkretno na nogometnoj utakmici u Doboju između dobojske Sloge i Veleža najavio da bi utakmica mogla biti prekinuta zbog takvog skandiranja.
No, kakva je to Armija Republike Bosne i Hercegovine, govori i činjenica da odluka o osnivanju takve Armije nikad nije objavljena u Službenom listu Republike Bosne i Hercegovine iz 1992. godine.
Budući da (ne)legalni Schmidt uskoro definitivno odlazi iz Drage naše, osim što mu treba poželiti sretan put uz opasku da nije donio ništa dobroga Dragoj našoj prilika je ovo da se osvrnemo na neka neralna očekivanja domaćih političara. Po svemu sudeći, Schmidt ne će kako su se nadali bošnjački-muslimanski političari dnijeti odluku po pitanju ‘državne imovine’. Čini se kao ne će donijeti ni neku parcijalnu odluku glede korištenja zemljišta za, uveliko izvikanu Južnu plinsku interkonekciju. Ništa bolje ne će proći ni Hrvati koji uzalud očekuju donošenje, nametanje Izmjena izbornoga zakona po kojemu bi Hrvati sami sebi mogli birati člana Predsjedništva Drage naše. Hrvati u Dragoj našoj trebali bi konačno shvatiti da ih je Čović lagao dvadeset i kusur godina te promisliti kako dalje.
U Republici Srpskoj ovih dana došlo je do nesmiljenoga medijskog rata između Stanivukovića i Dodika. Znate li razlog tog medijskoga rata?
Rat je zato što Stanivuković želi postati veći Dodik od Dodika.
I da se vratimo ‘pametnom’ Zukanu Helezu.
Kad se već odlučio koristiti medicinske nazive trebao je krenuti redom i nabrojati, prvo sebe pa onda Ramu Isaka, Šemsudina Mehmedovića, Dragana Čovića i sve one koji su kancer za Dragu našu. Međutim, bilo bi to nabrajanje u nedogled pa je trebao kazati da je zbog stotine političara većeg ili nižeg ranga, zbog stotine onih biznismena koji su bogatstvo stekli na kriminalu, zbog desetine tisuća onih koji su pokupovali diplome u Dragoj našoj, rak metastazirao te da više ne može pomoći ni kemoterapija.
Trebao je kazati da Dragu našu čeka isto što i svakog kancerogenog bolesnika!
Draga naša, Žepče, 19. travnja 2026. Anto Marinčić
