Nije nikakva novost da Draga naša ima političare koji bi kod realnog ocjenjivanja, da ne budem strog, jedva mogli dobiti dva manje.
Koliko manje od dva?
Koju biste ocjenu dali, recimo Dini Kartelu, pardon, Elmedinu Konakoviću, ministru vanjskih poslova Drage naše samo nakon njegove izjave o navodnom odlasku Christiana Schmidta? O drugima izjavama tipa; bagerima koji će pomesti neke, njemu nedrage političare i politike i mnogim drugim, blago rečeno infantilnim izjavama nećemo?
Ako ćemo biti realni, Schmidt je bivši od, sada već davnog Dodikova odlaska u Ameriku. Nije bilo tako davno, a da se ne možemo sjetiti izjave – Schmidt će ostati još neko vrijeme Visoki predstavnik kako ne bi bilo preočito da ge je Dodik pomeo. I onda, na obilježavanju 6. travnja Konaković izjavi: „Imaju neke informacije o njegovom odlasku“!!!
U korist Schmidta kazao je ‘kako loši političari blokiraju, on je tu (Schmidt nap.a) da deblokira’. Budući da zna kako su, pupčanom vrpcom vezane radikalna bošnjačka-muslimanska stranka Bakira Izetbegovića, SDA i još radikalnija bošnjačka-muslimanska stranka Željka Sejde Komšića, DF, odlučile ukloniti ‘Trojku’, kojoj se Konaković pokušava predstaviti vođom, te dvije stranke optužio je za sudjelovanje u kampanji protiv OHR-a i Schmidta dodavši kako će poslije Schmidta ‘doći oni koji razumiju situaciju u Bosni i Hercegovini’, valjda misleći kao će ti novi koji će doći razumjeti Dragu našu kao i on, odnosno kao Bošnjaci-muslimani i, jasno, ne videći sebe među lošim političarima.
Referirajući se na Konakovićevu izjavu o dolasku ‘onih koji razumiju situaciju’, srpska članica Predsjedništva Drage naše, Željka Cvijanović je to nazvala ‘megalomanskim željama i ciljevima kolega iz Sarajeva’, dodavši kako je imenovanje novog Visokog predstavnika složeniji proces. Vjerojatno je pod tim ‘složeniji proces’, mislila na potrebu suglasnosti Vijeća sigurnosti za imenovanje novog Visokog predstavnika, a ako je to tako onda se oko toga pita i Rusija, dakle proces imenovanja novog Visokog predstavnika bit će složeniji nego neki mogu i zamisliti.
No, da Bakir Izetbegović, kao i svi bošnjački-muslimanski političari ni za dlaku ne odstupaju od svoje radikalne politike govori i izjava Bakira Izetbegovića da Milorad Dodik ”mora biti uklonjen iz politike, da ne može biti ni predsjednik SNSD-a’.
Razlog koji navodi?
Dodik je lobirao protiv Bosne i Hercegovine!
Kao da je lobiranje kazneno djelo. Izetbegoviću, a i ostalim bošnjačkim-muslimanskim političarima zapravo smeta to što je Dodik očito uspješniji od njih u politici. Dolazak Trumpa mlađeg, iako on službeno nije nikakav političar, udarac je koji Bošnjaci-muslimani ne mogu oprostiti Dodiku. Naravno, smeta im i Dragan Čović, smeta im što su morali izmijeniti zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji kada su preglasali Hrvate, a sada BehaGasa nema u tom zakonu, smeta im to što se Čović po tko zna koji puta pokazao mudrijim od njih.
Kako bi i dalje mogli glumatati nekakve žrtve, govoriti o nekoj uroti Hrvata i Srba protiv njih, pozivaju Visokog predstavnika da ukloni ‘blokade’, pri tome namjerno zaboravljajući dvije vrlo važne stvari. Prvo, isto to su radili Bošnjaci-muslimani prije Hrvata i Srba i drugo, što je najvažnije, zar bi Hrvati i Srbi trebali prihvatiti uspostavu islamske države kakvu oni hoće?! Zar misle da Hrvati i Srbi ne znaju za ta njihova nastojanja? I ono što je po politiku koju bošnjačka-muslimanska politička oligarhija zagovara najgore, zar misle da međunarodna zajednica, svijet, ne zna za njihova nastojanja uspostave islamske Bosne(i Hercegovine)? Ono što bi bilo normalno je da shvate kao je to politička borba za očuvanje Bosne i Hercegovine u kojoj su sva tri naroda konstitutivna i jednakopravna, a ne blokada. Da je ova ocjena točna govori i sastanak Čovića sa Schmidtom na kojemu je u fokusu bila tema o općoj političkoj situaciji i radu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine uključujući i zakonodavne procese usmjerene k europskim integracijama.
Istovremeno, kod Bošnjaka-muslimana ni riječi o postupcima Zijada Krnjića i blokadi otvaranja graničnoga prijelaza na Gradiškoj, a zbog čega ispašta ogroman broj običnih građana te Bosne (i Hcegovine) koju oni, kao zagovaraju. Nadalje, ni riječi o saznanjima da se u Iraku vrši suđenje dvadeset dvojici bivših pripadniika ISIL-a iz Bosne i Hercegovine, gdje im prijete velike zatvorske kazne, čak i smrtne! Sjećate li se kolike kazne je Sud Bosne i Hercegovine izricao onim građanina Drage naše koji su sudjelovali na stranim ratištima?
Smiješno male kazne.
I sada mala digresija, nekoliko pitanja koja vam se na prvi pogled mogu učiniti suvišna u ovoj kolumni.
Sjeća li se itko gazije Sakiba Mahmuljina?
Sjeća li se itko pljačke stoljeća, odnosno upada u Hercegovačku banku?
Sjeća li se itko govora Nebojše Vukanovića, velikog miljenika Bošnjaka-muslimana?
Iako je pitanje tko za koga u sportu navija, glede političkoga stava svugdje u svijetu bezvezno, glupo, kod nas u Dragoj našoj ono je, po svemu sudeći, važnije od pitanja ima li kruha.
Gostovanje Nebojše Vukanovića kod novinara Zvonimira Komšića pokazalo je nekoliko stvari. Pokazalo se da bi Vukanović, koji kao zagovara Bosnu i Hercegovinu, bio veći „četnik“ od svih „četnika“, pokazalo je to da bi Bošnjaci-muslimani kada bi na vlast došao Vukanović ili Stanivuković klečeći molili da se Dodik vrati. I na koncu, pokazalo se ono što cijelo vrijeme pišem za Vukanovića da on nije „sav svoj“. Kako ne bi bilo zabune, ništa bolji od Vukanovića kada bi mu se pružila prilika ne bi bio ni Vojin Mijatović. Mnogi mi nisu vjerovali kada sam govorio za Vukanovića, ne će ni sada vjerovati za Vojina Mijatovića, ali polako, imat će kad uvjeriti.
Što se svim građanima i pripadnicima sva tri naroda u Dragoj našoj u stvarnosti događa?
Kolektivna šutnja.
Svi mi vidimo da od Bosne i Hercegovine kao normalne, funkcionalne države nema ništa. Svi mi vidimo da su tri naroda toliko podijeljena, glede političkog i pravnog ustroja Drage naše i svi vidimo da nema te sile na svijetu koja bi ovdje napravila jednu istinu o zbivanjima u zadnjih, ne trideset nego pet stotina godina.
Zašto je to tako?
Kada šutimo o postupcima Konakovića, Izetbegovića, Čovića, Dodika, kada, iako vidimo da, recimo Vukanović nije sav svoj šutimo, šutimo na bijeg Mahmuljina od zakona, kada šutimo o pljački Hercegovačke banke, iako svi znamo da je to bila obična pljačka s ciljem slabljenja Hrvata, onda nije čudo što ova Draga naša ne može biti normalna država.
I na kraju jedna istina.
Na desetine je ili čak stotine tisuća ljudi u Bosni i Hercegovini koji se ne raduju odlasku Bosne i Hercegovine na svjetsko prvenstvo u nogometu! Zašto se pravimo da ne znamo da postoji ogroman broj građana Bosne i Hercegovine koji javno govore kako bi voljeli da Bosna i Hercegovina izgubi stotinu na spram nula u nogometu.
Parafrazirat ću velikog Mešu Selimovića, mi istine o nama krijemo kao zmija noge, mi ih uljepšavamo, ali zar će one biti ljepše zbog toga i zar će biti manje istinite?!
Draga naša, Žepče, 10. travnja 2026. Anto Marinčić
