Rekoh u zadnjoj kolumni, poslije blagdana ćemo o ‘kruhu našem svagdašnjem’, preciznije o glupostima i patnjama našim svagdašnjim.
Odakle početi?
Oni koji vode narode ili građane, kako tko više voli nek’ sebi čita, već 35. godina od običnih ljudi rade budale. Bit ću kirurški precizan, zaboravite to narode i građane, prestanite zavaravati sami sebe pa kažite, koji vode ovo stado ovaca u zemlji Bosni(i Hercegovini).
Gdje se može vidjeti da oni koji vode narode ili građane, i jedne i druge, smatraju ovcama?
Evo nekoliko primjera u zadnjih mjesec dana.
U prošloj kolumni spomenuh tvrdnju Damira Mašića kako Dodik već dugo nije normalan, da je Maks Primorac plaćenik i elementarno neinformiran o Dragoj našoj. Ali da, gospodin zastupnik Mašić, kaže kako samo Dodik nije normalan pa inekako, ne on u jednoj od emisija „Jutro za sve“, kaže da kompletno rukovodstvo ‘eresa’ (kao i ogromna većina Bošnjaka-muslimana ne može preko usta prevaliti riječ Republika Srpska) se ponaša nenormalno. Dakle, Mašiću nije samo Dodik nenormalan nego cijelo vodstvo Republike Srpske, analogno tomu kompletan srpski narod jer, eto, taj narod bira to vodstvo. Kako bi potpuno razgolitio svoj politički stav, navodno multietniĆki, kaže da bi on svaki put pravio vlast bez Dodika i Čovića, nije teško zaključiti, bez Hrvata i Srba. Damir Mašić je Bošnjak, koji bi očito, pravio samo bošnjačku-muslimansku državu. U toj emisiji, od 11. studenoga 2025. ponovio je da Dodik nije normalan jer mu američke sankcije ne će biti ukinute.
Zanimljivo bi bilo čuti što je „pametni“ zastupnik Mašić izjavio poslije ukidanja sankcija Dodiku i ostalima.
No, nije samo Dodik nenormalan, nisu samo Maks Promorac, plaćenik protiv Bošnjaka-muslimana, i Željana Zovko nenormalani, Mašić tvrdi da je nenormalan i Christian Schmidt kome je toliko moć udarila u glavu da radi katastrofalne i nedopustive stvari.
Ima li itko osim njega normalan!
Sjećam se jedne političke emisije u kojoj je zastupnik Mašić izjavio: Kakva Švicarska, što će nama ustroj države poput Švicarske. Valjda misli da je Švicarska nikakva država!
Što je bitno u svemu ovome kod gospodina Mašića?
Bitno je to da je pustio mudžahedinsku bradu kako bi svima pokazao za kakvu je on multietniĆku Bosnu (i Hercegovinu), i nije manje bitno da će on i dalje biti jedan od vođa stada ovaca.
Stranački šef gospodina Mašića, Bošnjak-musliman Nermin Nikšić, premijer Federacije Bosne i Hercegovine, odbio je raditi u Fiskalnom vijeću sve dok se Ustavni sud ne očituje o legalnosti vlade Republike Srpske. Kakve veze ima očitovanje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sa radom Fiskalnoga vijeća teško je razumjeti samo onima koji ne shvaćaju koji je konačni cilj bošnjačke-muslimanske politike u Bosni i Hercegovini.
Evo još nekoliko crtica koje mogu odgovoriti na pitanje koji je krajnji cilj bošnjačke-muslimanske politike.
Zastupnici „Trojke“ u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine (SDP, NIP, i NS) tvrde kako Željana Zovko i Max Primorac za primarni cilj imaju zaustavljanje realiziranja projekta Južne plinske interkonekcije između SAD i Bosne i Hercegovine. Da nije žalosno bilo bi smiješno.
Čuj, projekt između BiH i Amerike!
Ispada po njihovoj izjavi da se tu nešto pita ‘naša država Bosna’. Ali za narod, za stado, za ovce, važno je izjaviti (Čudićka) kako je Primorac ‘ekstremni šovinista i nacionalista koji sve to pokušava upakirati u oblandu o trećem entitetu’. (fali još samo da su dodali i kleronacionalisti i klerošovinisti, ono iz Ttitina vremena)
Nekako u isto vrijeme, zamjenik ministra vanjskih poslova Drage naša, Josip Brkić izjavljuje: „Vizija je jasna – partner iz SAD-a koji će graditi Južnu plinsku interkonekciju ne vidi BH-Gas u toj ulozi, niti da može biti garant sigurnosti u tom procesu“!
Zamjenik ministra financija u Ministarskom vijeću Bosne i Hercegovine, Muhamed Hasanović danas je potpisao odluku o dodjeli sredstava SIP-u za ponavljanje izbora u Republici Srpskoj. Tu mogućnost da potpisuje umjesto ministra dao mu je (ne)legalni Visoki predstavnik Schmidt.
Jadni mi, što ćemo i kako ćemo kad uskoro ne bude Schmidta?
Osim tih šovinista i nacionalista poput Maxa Primorca i svih Hravata rođenih i nerođenih tu se sad pojavio i nekakav Rod Blagojevich sa ‘užasnom i neistinitom porukom’, koja se može smatrati kao izravna prijetnja Bošnjacima-muslimanima u Dragoj našoj jer ih dovodi u izravnu vezu sa iranskim režimom i tvrdi kako Bošnjaci šikaniraju Srbe.
A mi Bošnjaci-muslimani smo protiv Irana.
Jedino bi da napravimo islamsku državu po ugledu na Iran, da imamo ajatolaha i vjersku policiju koja će kažnjavati one koji bi možda propagirali nekakvu drukčiju državu. Recimo, vješali bi one koji slave 9. siječanj, ali i one koji slave 25. prosinca, polahko, ne možemo sve odjednom. Na pravljenju takve države radimo samo to još ne smijemo javno reći.
O sramežljivoj izjavi Fatmira Alispahića kako bi možda bilo vrijeme da se Bošnjaci naviknu na proslavu 9. siječnja, Dana Republike Srpske, jer ga nikako ne mogu ukinuti, nitko od Bošnjaka-muslimana se još nije izjasnio.
Evo, krenula je izborna trka. Mi se (po najnovijem izjašnjvanju Bošnjaci, ali promijenit će to Kurtćehajić u Bosance) još nismo odlučili kojeg ćemo Hrvata izabrati u tročlano Predsjedništvo ni koje ćemo zastupnike ubaciti u Dom naroda koji se izjašnjavaju kao Hrvati, a poput Sejde Komšića su, ali polahko, to nam je sada jedan od važnijih koraka, prvo ovladati Federacijom Bosne i Hercegovine, od Doma naroda napraviti ‘kino’, a onda ćemo ići na ukidanje entiteta. Ta izjava Bunoze, da se htjelo da članovi Predsjedništva štite samo interese građana, onda bi to Predsajedništvo imalo samo dva člana, nebitna je, bitno je ono što je neki dan kazao naš Zukan Helez: „Došlo je vrijeme da se započne rasprava o ukidanju entiteta u Bosni i Hercegovini“!
Dok ovo pišem pade mi na pamet da je, znate već kakav, Zukan Helez pročitao moj rad na temu DRŽAVNO-PRAVNI USTROJ BOSNE I HERCEGOVINE i shvatio da se Bosna i Hercegovina može kantonizirati, a da je ključ za sve to Bečki sporazum.
Očito, svaki dan sve više i više napreduje. Tko bi rekao gledajući njegove dosadašnje javne nastupe?
I da se razumijemo, kao pandam njemu u ovoj izbornoj godini hrvatski političari će svoje stado, svoje ovce, svaki dan uvjeravati o stvaranju trećeg entiteta, srpski o odcjepljenju Republike Srpske, a iz Zagreba i Beograda će ići poruke, istina umotane u celofan, kako se i oni zalažu za to. Nakon izbora, nakon što ponovno dobiju mandat da šišaju svoje ovce, priče o trima republikama, državama ili entitetima će prestati do sljedećih izbora 2030-te.
Rekoh u prošloj kolumni da ću malo i o podizanju optužnica protiv pripadnika Armije BiH za ratne zločine nad hrvatskim i srpskim civilima.
Prije nego li o toj temi nešto kažem bit ću, kako će mnogi od vas kazati, prepotentan jer tvrdim da u političkom smislu mislim brže od drugih najmanje 30-40 godina unaprijed. Naravno, to vam ne mislim dokazivati. U Hrvatskom Slovu, u broju 438. od 12. rujna 2003. Objavio sam članak pod nazivom MUZIČKA ŠKOLA, Evo tog članka:
E, kako dođe rujan, malo mi je lakše. Istina, nema kiše, ali dani nisu tako vreli, a noći su svježije. Baš sam se obradovao: evo ga konačno, više nema noćnog prevrtanja po krevetu i znojenja, prava ugoda za dobro spavanje. Kao i svake nedjelje popodne, tako i ove, nekolicina nas okupila se na haklanje, na Blažovoj njivi. Blaž nam je za sitnu lovu iznajmio njivu jer i tako više dobije nego da je obrađuje. Poslije odigrane tekme, a već rekoh, noć svježa, mogao se očekivati dobar san, ali spavao sam veoma loše. Morio me nekakav težak san. Prvo sam sanjao veliki broj ljudi kako se nekuda guraju, a to vam nije dobro sanjati, kaže baka Mara. Poslije toga pred oči su mi došli neki moji prijatelji i znanci koje nisam vidio u gomili koja bježi. Nažalost, to gdje sam ih vidio bila je neka škola, ali pretvorena u zatvor i ograđena visokim zidom. Gledali su me kroz zatvorena prozorska stakla i čudno se ponašali. Jedan od njih, Marko, imao je pozu violinista, ali violine nigdje, samo je i dalje izvodio na toj zamišljenoj violini neka tužne melodije. Drugi, Franjo, umišljao je sebi da svira klavir. Treći, Ilija, držao je ruke ispred usta i, jasno, bio je uvjeren da svira flautu. Između te, očito, Muzičke škole i visokih stambenih zgrada prolazila je široka cesta, ulica zasađena drvećem. Moguće je da je ljepota te ulice u mojih prijatelja izazivala potrebu za sviranjem. Nažalost, školi se nikako nije moglo prići kako bi im se kazalo da to nije nikakva škola nego zatvor. Grozan san, probudim se sav znojan, kao da su mene tukli u tom zatvoru, a ne njih. Poslije jutarnjeg toaleta, čak i prije kavice, ne znam zašto, padne mi na pamet da nazovem svoga prijatelja u Zenici Bošnjaka. – Dobro jutro! Jesam li dobio stan Bošnjak? – Esselam alejkum, kada sam Bošnjak, nek’ sve bude u stilu– šaleći se odgovara mi Ferdo. Pogađate, Ferdinand, skraćeno Ferdo, Hrvat je kojemu je prezime Bošnjak. Zato se i šali. Od muke, ne zato što mu je do šale. Ferdo je inače predsjednik Matice hrvatske u Zenici. Nedavno je u Zenici, po tko zna koji put od devedeset druge obijen i opljačkan Hrvatski dom, a u njemu i ured Matice hrvatske. Odnesen mu je faks i još koješta. Njega osobno su više puta napali, a kući na telefon često dobiva pozive kojekakva sadržaja. – Zato se i javljam sa esselam alejkum, za svaki slučaj – ironičan je Ferdo sam prema sebi. – Kako si Ferdo? – pitam ga. Kako Matica? Jesi li dobio onu pomoć od hrvatske Vlade koju si tražio, pomoć koju Hrvatska šalje Hrvatima u BiH? Pripremaš li kakav novi projekt, izdanje neke nove knjige u nakladi Matice?- E moj prijatelju?! – odgovara mi Ferdo. – Pomoć hrvatske Vlade je, istina, stigla, za obnovu Hrvatskog doma u Zenici, ali za samo Maticu nije ništa stiglo. Ali znaš li zato tko je dobio tu pomoć?! E jesu Muslimani pametni, svaka im čast, a mi, mi smo… – Nemoj Ferdo tako – uskačem. – Ma šta nemoj, pomoć hrvatske Vlade dobila je Muzička škola u Zenici, ona ista zloglasna Muzička škola u kojoj su tijekom rata zatvarani i na mrtvo ime prebijani Hrvati. Pretpostavljam da im je u popisu zahtjeva koji su uputili Vladi neki jadnik Hrvat. I znaš koje im je obrazloženje za tu pomoć? Kažu, ima tamo i nekoliko hrvatske djece! E mašalah, ne mogu reći nazdravlje. Pa vi recite da ne treba slušati što kaže baka Mara. Stvarno nije dobro sanjati puno ljudi, a pogotovu ne zloglasnu Muzičku školu u Zenici. (kraj članka)
Ovih dana Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv zapovjednika 7. muslimanske brigade, Jusufa Karalića, Nsiba Talića te pripadnika vojne policije Našida Delalića i Sabahudina Sarajlića za zločine u Muzičkoj školi. Rekoh, o tome sam pisao prije 23 godine. Podignute su optužnice i za zločin Armije BiH nad Hrvatima Žepča (Kiseljak), traje suđenje Mlaći i Cikotiću za zločine nad Hrvatima Bugojna, počet će suđenja i za zločine Armije BiH nad Srbima.
I eto vam, poštovani čitatelji teme koje će dominirati u ovoj izbornoj godini, a stada će mirno ići na šišanje.
Draga naša, Žepče, 16. siječnja 2026. Anto Marinčić
