Sjećate li se, poštovani čitatelji, one silne medijske buke i predviđanja, samo od strane bošnjačkih-muslimanskih političara i medija, da će ovdje doći do rata? Jeste li primijetili kada je ta priča o mogućnosti rata prestala? Vjerojatno vam je to promaklo, ali od trenutka kada je Sud Bosne i Hercegovine donio prvostupanjsku presudu o godinu dana zatvora za predsjednika Republike Srpske i šest godina zabrane političkoga djelovanja, bošnjačka-muslimanska strana i Sejdo Bajramović prestali su spominjati mogućnost rata. Ušutjeli su po tom pitanju. Jeste li primijetili i to da se (ne)legalni Schmidt veoma rijetko javlja nakon što je uspio politiku uvući u pravosuđe Bosne i Hercegovine? I na koncu, jeste li se zapitali zašto je to tako? Po mom sudu zato što (krivo) smatraju da su završili posao.
O jučer održanoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske i njenim zaključcima dovoljno je kazati da se, uglavnom, sve znalo i prije njenog održavanja i prije završetka rada. Ono što treba kazati, ponoviti, jest da bi referendumsko pitanje trebalo glasiti otprilike ovako: ‘Prihvaćate li odluke neizabranog stranca Christiana Schmidta i presudu neustavnog Suda Bosne i Hercegovine izrečene protiv predsjednika Republike Srpske, kao i odluku SIP-a o oduzimanju mandata predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku’. Iz postavljenog referendumskoga pitanja više je nego jasan odgovor svakog Srbina koji izađe na referendum.
Ako referenduma bude.
Za one koji bi od ove jučerašnje skupštine htjeli malo zabave, ili za one koji vole crni humor, dovoljno je spomenuti odgovor predsjednika Skupštine Stevandića, Nebojši Vukanoviću, nakon što se požalio da neki žele uzeti njegovu glavu: Ni'ko neće tvoju glavu! Moguće ja da će mi netko zamjeriti, ali ovom prigodom ću iznijeti svoj osobni stav – žao mi je gospodina Vukanovića jer je više nego očito da ima neke probleme s glavom, ili bolje rečeno, probleme u glavi. Pri ovomu ne mislim na njegove političke stavove. Osim toga ne treba smetnuti s uma da je lažnu dojavu o postavljenoj bombi u zgradi NSRS poslao član Vukanovićeve stranke, što dovoljno govori o mojoj ocjeni glede problema u njegovoj glavi.
Kako će se završiti ova trakavica ili ova turska serija, zbilja je nemoguće sto posto točno prognozirati, no u jedno sam sasvim siguran. Naime, još poodavno napisao sam – još će te vi, Bošnjaci-muslimani žaliti za Dodikom.
Zašto sam to davno ustvrdio?
Kao prvo, uvjeren sam da ovo što se godinama događa nije Dodikov osobni hir, nije avanturizam, ovo što se događa je jasan Dodikov cilj – pozicionirati Republiku Srpsku kao državu. Da je to samo Dodikov hir, avanturizam, davno bi on bio prošlost, međutim poslije Dodika dolazi deset puta žešći Dodik, dolazi mlađi Dodik, dolazi potentniji Dodik.
Ako nekoga želite ocrniti u političkom smislu nazvat ćete ga nacionalistom, ali ako ga baš želite do kraja uništiti nazvat ćete ga fašistom.
„Draško Stanivukoviću, mali, nerealizirani fašisto, čekamo sliku tebe ispod murala. Bez te slike posao nisi dovršio. Monstrume jadni, bijedni, ološu!“
Na prvi mah ove riječi bi shvatili kao tekst napisan za neku komediju ili tragediju, izgovorene riječi nekog glumca u tom kazališnom komadu. I zbilja, to su riječi glumca Emira Hadžifejzovića upućene Stanivukoviću, nakon što je kazao kako on ne će ukloniti mural posvećen Ratki Mladiću u banjalučkom naselju Mejdan.
Zašto se tako teškim riječima, fašist Hadžifejzović, obrušio na Stanivukovića? Ako se prisjetite prijašnjih izjava Hadžifejzovića o Hrvatima, hrvatskim političarima, ali i Srbima i njihovim političarima bit će vam jasno da nisam pretjerao. Da, još jednom, Hadžifejzović je fašist koji mrzi sve što je kršćansko, sve što nije islamsko. Točka. Istina, taj fašist Hadžifejzović je prije drugih Bošnjaka-muslimana shvatio ono što sam poodavno napisao – još će te vi, Bošnjaci-muslimani žaliti za Dodikom i odmah je krenuo žestoko na Stanivukovića. Glede ovoga po tko zna koji puta ponovit ću; bošnjački-muslimanski političari trebali bi shvatiti da poslije Dodika dolazi jači Dodik, da poslije Čovića dolazi jači Čović. Trebali bi shvatiti da se ovdje ne radi ni o Dodiki ni o Čoviću, da se ne radi o SNSD-u niti o HDZ-u, trebali bi shvatiti da su Hrvati i Srbi konstituvni narodi u Bosni i Hercgovini, trebali bi shvatiti da se bez ova dva naroda ne može graditi nikakva Bosna i Hercegovina i ono što je jako važno, trebali bi shvatiti da nikada ovdje ne mogu, i da nikada ne će, od ove zemlje napraviti islamsku državu!
Ako im mozak ima kapacitet da to shvate.
U sjeni ovih događanja ostalo je pitanje još uvijek nedošeneog proračuna Bosne i Hercegovine. Dva bošnjačka-muslimanska člana Predsjedništva Drage naše i na tom planu preglasali su srpsku predstavnicu, Željku Cvijanović. Koji je kapacitet njihovih mozgova? Je li moguće da ne znaju kako njihov prijedlog proračuna ne može proći u Parlamentima? Je li moguće da ne znaju da se u Bosni i Hercegovini ništa dobroga ne može postići preglasavanjem bilo kojega od tri knstitutivna naroda? Je li moguće da ne znaju kako stranci nikada ne će napraviti državu Bosnu po njihovim zamislima i željama? I na koncu, jesu li im mozgovi toliko potkapacitirani da ne znaju da od islamske Bosne i Hercegovine nema ništa?
Veli ministar financija Drage naše, Srđan Amidžić, njih dvojica kad su predlagali proračun, kao da su bacali grah. Možda su držali visak očekujući da im on odgovori hoće li biti usvojen njihov prijedlog proračuna ili su išli po zapise od nekog hodže?
Kako god bilo, visak, hodžini zapisi i sama baba svima nama su loše razbacili grah!
I, znamo li gdje smo sada, dokle smo dogurali? Do Europe sigurno nismo i dugo, dugo nećemo!
Draga naša, Žepče, 23. kolovoza 2025. Anto Marinčić
