Anto Marinčić: Tko zna zašto je to dobro

            Eto, donešena je prvostupanjska presuda predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku. I prije izricanja presude, rekao bih i prije pojave Milorada Dodika na političkoj sceni, preciznije 1990. poslije prvih demkokratskih izbora, znlao se da će Milorad Dodik biti osuđen. Naravno, nisu znali svi, ali oni koji osjećaju bilo Bosne i Hercegovine, oni koji je žive i u kojima ona živi znali su kakva će biti presuda Miloradu Dodiku, još 1990, iako je on tada imao tek 31 godinu i malo tko je za njega znao. Kako bih čitateljima pojasnio ovu tvrdnju prepričat ću događaj sa sjednice prve višestranačke skupštine tadašnje općine Maglaj.

            Dakle, kao predstavnik HDZ BiH, govorio sam na toj skupštini, a nakon moje diskusije za riječ se javio član SDP-a, Pero M. I ma tko što mislio o tvrdnji koju ću sada iznijeti, a koja je NAJVAŽNIJA u Bosni i Hercegovini, Pero M. je Hrvat. Taj član SDP-a, moj sunarodnjak, osoba koju sam poznavao nekih desetak godina, kazao je za govornicom da sam ja jastreb HDZ-a, da sam ekstreman i što sve ne. Nisam reagirao na tu netočnu izjavu jer, tko ne zna podijeliti dva razlomka badava mu je pojašnjavati integralni račun. No, prilikom stanke, pozvao sam ga i kazao mu: E, moj Pero, zar ti ne vidiš da će ovdje biti krvi do koljena? Iskolačio je očima na mene, vjerojatno me smatrajući, ne ekstremom nego ludim. Još sam mu na to dodao: Ti, jadan, misliš ako si član SDP-a da će te drukčije gledati, moj Pero, trebao bi znati da će ovdje od danas postojati samo pripadnici četnika balija i ustaša, odnosno tri naroda, Hrvati, Srbi i Muslimani (tada se još nisu nazvali Bošnjacima). Dva ili tri mjeseca poslije tog razgovora spomenuti Pero napustio je SDP i prešao u HDZ.

            U Dragoj našoj, kažu postoji višestranačje. Da, to je očito, ali u Dragoj našoj u konačnici postoje samo pripadnici tri naroda Hrvati, Srbi i Bošnjaci-muslimani. Nametnuti tzv. Ostali, samo je još jedna u nizu gluposti koju su stranci dopustili u BiH, a kako bi još više zaglupili ljude u Bosni i Hercegovini, kako bi još više zakomplicirali stvari. Ako nekomu posebno treba pojašnjavati zašto su Ostali glupost, stvarno mi ga je žao, ne mislim troštiti vrijeme na pojašnjavanje da su dva i dva četiri.

            Što želim reći?

            Što god se u Bosni i Hercegovini događalo, kako od devedesete tako do dvije tisuće devedesete ili Boga pitaj  do kada, u njoj će uvijek postojati samo Hrvati, Srbi i Bošnjaci-muslimani. U njoj će također postojati težnja i jednih i drugih i trećih da ostvare samo svoje interese, i jedni i drugi i treći nastojat će eliminirati onu drugu dvojicu.

            Evo dokaza.

            Ima li i jedan predstavnik srpskog naroda u BiH od devedesetih pa do sada da su ga podržavali Bošnjaci-muslimani? One tipa, blago rečeno otkačenoga Vukanovića ne vrijedi spominjati. ‘Em je čovjek, bit ću blag, otkačen, ’em nema pojma o onome što ga čeka. Da je malo pametniji vidio bi to na primjeru Stanivukovića. Nije bilo tako davno kad su Bošnjaci-muslimani „dizali u nebesa“ Stanivukovića, ali čim je prvi put izjavio nešto što se Bošnjacima-muslimanima nije dopalo za njih je postao ekstrem. Ili, recimo, kad se god pojavi neki Hrvat koji kaže nešto protiv HDZ-a i Hrvata on je za Bošnjake-muslimane oličenje pravog čovjeka, no čim taj izjavi nešto kontra bošnjačke-muslimanske politike (bez zavaravanja, to je politika uspostave unitarne i sutra islamske Bosne i Hercegovine) više im nije bio dobar. Ako nekomu nije jasno pokazat ću to na primjeru Sejde Komšića. Kad bi se dogodilo, naravno da se ne može dogoditi, ali ponavljam, kad bi se dogodilo da Sejdo Željko Komšić kaže samo i jednu jedinu riječ koja se ne bi dopala Bošnjacima-muslimanima napali bi ga svom žestinom. Ili primjer Dževada Galijaševića, sve dok ne govori ono što žele Bošnjaci-muslimani on im je gori i od crnog vraga, ali da krene nešto govoriti protiv srpske politike za Srbe više ne bi postojao.

            Koji je zaključak?

            U Bosni i Hercegovini postoje tri naroda čiji su interesi poprilično suprotni i teško usuglasivi. Budući da Bošnjacima-muslimanima ne uspijeva ostvariti onakvu državu kakvu rekoh da žele oni idu na uklanjanje Srba i Hrvata koji im ne dopuštaju ostvarenje njihovih snova. Treba li nabrajati imena svih Hrvata i Srba koje su kroz ovih  30 godina nastojali i, u većini slučajeva uz pomoć stranaca, uspijevali skloniti iz političkog života. U ovom trenutku traže uklanjanje Košarca i Amidžića, vrlo brzo će tražiti i uklanjanje Stevandića i tako, kao da im je Stevan Moljević otac, spremni su ići „do istrage naša jali vaše“. Za one koji ne znaju Moljević je to svojevremeno izjavio misleći na Hrvate i Srbe. Znaju li Borenović, Miličević (Vukanovića više ne ću spominjati jer on pojma ni o čem nema) i ostali koji sad podržavaju ovu presudu Dodiku da ih čeka isto, samo ako i jednu riječ kažu u korist Srba i Republike Srpske?! Želja za vlašću, a posebno mržnja prema Dodiku ih je zaslijepila pa ne vide „dalje od nosa“. Izjava odvjetnika Ante Nobila, da je iz sarajevskih (bošnjačkih-muslimanskih) krugova još poodavno saznao kakva će biti presuda govori sama za sebe. U prošloj kolumni napisah, da su u Sudu BiH pametni izbjegli bi donijeti presudu zabrane političkoga djelovanja Dodiku, pokazalo se da nisu pametni.

Što će se dalje događati, posebno u svijetlu odluka NSRS, ostaje za vidjeti. Veliki hrvatski nogometaš, Davor Šuker uvijek je za sva događanja koristio uzrečicu – tko zna zašto je to dobro, dakle, tko zna zašto je dobro da je Dodiku donesena politička presuda. Možda se zec (Schmidt) izganja na čistinu, možda dođe do nekog novog ili modificiranog državno-pravnog ustroja Bosne i Hercegovine, možda se dokažu riječi koje je Dodik spomenuo o traženju milijunskih iznosa kako bi bio oslobođen, a možda Bosne i Hercegovina nekad postane normalna država, premda je to na razini stotog svjetskog čuda!

Draga naša, Žepče 27. veljače 2025.                                                                           Anto Marinčić